Prije kupnje stana u stambenoj zgradi – na što obratiti pozornost kod akustike?

Iako su novoizgrađeni stanovi u stambenim zgradama sve skuplji, vjerojatno svatko ima osobna ili neizravna iskustva da je akustičko oblikovanje izniman problem koji se često ne oblikuje na odgovarajući način, a učinak se osobito osjeća kada su se već svi susjedi uselili. Ni tada nije potpuno kasno za popravak, ali se velik dio problema može izbjeći ako smo prije kupnje, ili prije izvedbe, predviđajući. Što treba pogledati prije kupnje i što je svrhovito tražiti od izvođača ako smo još prije gradnje?

Problem ukratko

Kod stanova u stambenim zgradama obično se javljaju dva glavna akustička problema: nedovoljnost zvučne izolacije i problem buke iz strojarskih instalacija. U slučaju većih dnevnih boravaka (tipično iznad 40 m²), prostorija s američkom kuhinjom, hi-fi ili glazbene sobe, zajedničkog bazena, predvorja s velikom visinom prostorije, mogu se pojaviti i problemi akustike prostorija, no najčešća pogreška ipak je neodgovarajuća zvučna izolacija.

Problemi sa zvučnom izolacijom obično su također dvojaki: mogu se pojaviti u vodoravnom i u okomitom smjeru. Između susjednog stana, zajedničkih prostora, hodnika i stana koji treba štititi uglavnom u vodoravnom smjeru javljaju se nedostaci izolacije od zvuka u zraku, a u okomitom smjeru ometanje uzrokuju zajednički zvuk u zraku i udarni zvukovi.

Koja je razina izolacije potrebna, s jedne je strane utvrđeno u normama, a s druge se može izvesti iz pojedinačnih potreba i uvjeta korištenja. Primjena normi u vrijeme pisanja ovoga članka u Mađarskoj je (na temelju odgovarajućih paragrafa uredbe TÉKA) de facto obvezna; od zahtjeva opisanih u normama ne može se odustati. Od investitora — odnosno projektanta i izvođača — može se i tražiti odgovornost za pridržavanje tih normi, no usklađenost s normom u većini slučajeva sama po sebi još nije dovoljna.

Usklađenost s normom nije nužno dovoljna

Mađarske akustičke norme sadrže granične vrijednosti. To znači da norme ne govore kakva zvučna izolacija treba biti, već kakva ne smije biti: primjerice da ne smije biti lošija od određenog broja decibela. Ciljne vrijednosti treba odrediti naručitelj (kupac, investitor). U domaćoj praksi se zasad još najčešće događa da je, uz malu rezervu, granična vrijednost ujedno i ciljna vrijednost: gradi se minimum koji upravo zadovoljava propise (ili ponekad ni to). Tako se događa jer je to s jedne strane često najjeftinije rješenje i jer s najmanjom debljinom zida najmanje iskorištava korisnu i prodajnu tlocrtnu površinu, a s druge strane jer je često da se izvedba ne odvija prema akustičkom tehničkom dimenzioniranju, već prema pogrešnim navikama.

Granična razina propisana u trenutno važećoj zvučnoizolacijskoj normi MSZ 15601-1:2007 — čiji se preteča može pratiti čak do 1972. godine — u međunarodnoj se usporedbi može označiti najviše umjereno strogom, što znači da će zvukovi koji prodiru iz tako izgrađenog, jedva sukladnog razdjelnog zida između stanova smetati dosta velikom postotku stanara. Bit će propisno, ali ne i zadovoljavajuće. U normi postoji i takozvani pojačani zahtjev — viši kvalitetni granični prag, koji osigurava nešto više vrijednosti zvučne izolacije. Ni to ne rezultira odvajanjem prikladnim za sve, a mnogo ovisi i o tome kakve buke u svom stanu na kraju stvara susjed.

Ako kupujemo još tijekom projektiranja

Ako smo pri kupnji stana još prije izvedbe i imamo mogućnost utjecati na oblikovanje projekta, svrhovito je prvenstveno pregledati zvučnu izolaciju i strojarske instalacije zgrade. Za to se može angažirati i akustički vještak; u tom je slučaju isplati izabrati stručnjaka s ovlaštenjem SZÉS13 koji je u imeniku Mađarske inženjerske komore.

Prvo treba ispitati postojanje projekta, zatim njegovu zakonitost, a potom i tehnički sadržaj. Ako projekt ne postoji, uz to da projekti možda nisu zakoniti, isplati se iz projektiranog stanja ustanoviti kakve će izvedbe biti kada se izgradi. Središnje strojarstvo zgrade, ventilacija, projektirani strojevi i vodovodna mreža bit će na izvedbenim projektima i iz njih se najčešće i naknadno može utvrditi postoje li elementi rizični sa stajališta zvuka.

Tijekom izvedbe

Tijekom izvedbe slično je svrhovito postupiti kao i prije izvedbe, samo nam je možda manje vremena na raspolaganju i izmjena nas može više koštati. No često i to još daje povoljniji konačni rezultat nego ako bismo već preuzeti stan morali mijenjati djelomičnim rušenjem. Tijekom izvedbe iznimno je važna prisutnost i kontrola takvog tehničkog nadzornika koji na kompetentan način i u odgovarajuće vrijeme pomaže u osiguranju kvalitete.

Nakon izvedbe – mjerenje, popravci, prepravljanje?

Nakon izvedbe na nekretnini nas čekaju gotove zadatosti. Prije kupnje u tom je slučaju svrhovito naručiti neovisno snimanje stanja zvučne izolacije, koje može biti korisno s više stajališta. S jedne strane može pokazati kakvu izvedbenu sposobnost možemo očekivati čak i ako sve odgovara pravilima; s druge strane može se otkriti da možda stanje nije zakonito — i to daje kupcu daljnji manevarski prostor. To pitanje može imati i pravne aspekte, no svakako tehničke i kvalitativne: ako u takvoj situaciji odlučimo kupiti, bit će potreban naknadni popravak, koji može pratiti i određeno gubljenje tlocrtne površine ili visine prostorije. Naknadni su popravci često teški, mukotrpni i skupi i često ne donose željeni učinak, pa su i visokog rizika.

Bitno je da se poboljšanje zaštite od udarnih zvukova prvenstveno može riješiti u stanu odakle dolazi pobuda, dakle ne u onome koji je predmet kupnje, već kod susjeda. Može se dogoditi, štoviše, može imati i indikacijsku vrijednost, ako gornji susjed ili prodavač ne pristaje na izvođenje mjerenja. Ponekad i mjerenje prema donjem susjedu može biti bolje od nedostatka informacije.

Članak se nastavlja - bit će riječi i o ovome